Pučko kulturno naslijeđe

  • pucko4

    pucko4

  • pucko2

    pucko2

PUČKA KULTURA ŠIBENSKOG KRAJA

Kad govorimo o Šibenskom kraju i njegovoj pučkoj kulturi, tada prvenstveno mislimo na tradiciju puka: težaka, mornara, ribara, obrtnika, trgovaca, koji su tijekom stoljeća i stoljeća stvarali današnju prepoznatljivost ovog dijela Republike Hrvatske.

NEMATERIJALNO KULTURNO NASLIJEĐE

Pučko kulturno naslijeđe možemo podijeliti na nematerijalno i materijalno.
Kad je riječ o nematerijalnom kulturnom naslijeđu prvenstveno mislimo na običaje, pjesme, plesove, priče i legende - sve ono što se prenosilo pučkom predajom i uz zapise naših uglednih kroničara, povjesničara, glazbenika, etnologa, etnokoreologa, folklorista i drugih zaljubljenika ove vrste umjetnosti koje danas zovemo folklorom.

pucko3Iako relativno zemljopisno malo područje, vrlo je bogato folklornim izrazom i svako mjesto ovog kraja priča je za sebe, no ipak možemo ga podijeliti na jadranski i dinarski folklor.
Iako su oba utjecala jedan na drugi, vidljive su razlike između onog urbanog u koji spada grad Šibenik, veći dio obalnih naselja i naselja na otocima gdje prevladavaju jadranska folklorna obilježja, te onog ruralnog, dinarskog folklora kojem pripadaju naselja u zaleđu i neka naselja uz obalu novo nastala migracijom iz zaleđa.
Ove razlike, a i specifičnosti svakog naselja, čine veliko bogatstvo folklornog izraza u cjelini.

STARO ŠIBENSKO KOLO

Od osobitog folklornog plesnog izraza treba spomenuti « staro šibensko kolo» ili kako ga neki povjesničari i kroničari zovu starohrvatsko kolo, koje je temelj svim takvim plesovima u ovom kraju, a i šire. Obnovljen je zahvaljujući KU «Šibenske šuštine».
Osobito je zanimljiv način plesanja i držanje ruku u visini ramena koje se spuštaju i podižu u ritmu plasa (pjesme), poput vrlo laganih pokreta veslanja prema naprijed.

HRVATSKA PROMENADA

pucko 4Različiti plesni elementi srednje Europe i Mediterana, koji su dolazili u grad Šibenik, na otoke i obalu, djelomično su se prihvatili i obogatili kreacijom stanovništva.
Pojedinci u ovom kraju i sami su kreirali plesove stoljećima i za potrebe različitih običaja, koji su se usmenom predajom nadograđivali i oplemenjivali.
Stoga uz ostale (mažurku, polku, valcer...) valja spomenuti «Hrvatsku promenadu» - ples od 5 djelova i 15 figura, koji je kao ples hrvatskog puka i različitih udruga s hrvatskim predznakom («hrvatski sokol», «hrvatska žena», «hrvatska mladež»...), osmišljen krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Plesao se u gradu Šibeniku, u većini mjesta na obali i otocima, te se proširio u neka primorska mjesta u današnjoj Zadarskoj županiji.

ŠIBENČANI – NAJBOLJI PJEVAČI U DALMACIJI

Na otocima ovog kraja sačuvani su stari lirski napjevi, koje pjevaju uglavnom žene pri pjevanju dugih balada. U zaleđu pak karakteristične su glasne ojkalice.Ovaj kraj, osobito grad Šibenik, poznat je po muškim pjevačkim skupinama – klapama, a Šibenčani su (osobito stanovnici gradskog naselja Dolac) bili jedni od najboljih pjevača u Dalmaciji. Stih jedne stare balade, koja govori o mjestima na obali i otocima Dalmacije, kaže: « Ni pivača do Dolačanina...»

PLESOVI ŠIBENSKE OKOLICE

Primošten sa svojim skrovitim zaseocima sačuvao je osebujnu glazbenu pratnju uz ples (kolo), tamburin (bubanj) i mih koji izvodi KUU «Krč» iz Primoštena i KUD «Dv. Juraj» Primošten-Stanovi.Krapljani iz KUD-a «Spužvar» tvrde da je za razliku od drugih njihovo kolo otvoreno i da je to njegova specifičnost.Zlarinke (i Zlarinjani) – KUD «Koralj» u zadnjem koraku svog starog kola (u kruto) kao da polete u zrak.Lagano kolanje karakteristika je Prvić Luke i Šepurine.

Doskoci pri izvođenju starog kola specifični su i u Vodicama («Vodiške Perlice») i Tribunju (KUD «Tribunj»), ali s malim razlikama i stilskim izvođenjem.Tišnjanski «Travulin» (tako se zove i njihov KUD) poseban je plesu parovima i četvorkama, dinarskog je plesnog obrasca, jadranskog stila, specifičnog koraka i razlikuje se od Pirovačkog plesa sličnog imena «Traulin», koji ima drugačiji plesni obrazac i figure koji izvodi KUD «Bezdan» iz Pirovca.

Betina (KUD «Zora»), koja se može ponositi najstarijom folklornom skupinom ovoga kraja, čuva stare plesove svog mjesta od kojih ističemo «balanbrin» i «kolo na križ». U Murteru «Udruga građana Murtera» čuva specifične svadbene običaje svojeg mjesta i prezentira ih kao dramsko-scenski izraz.Jezerani su ponosni na specifičan običaj «Jezerski mornarski bal, kojeg od 1911. godine priređuje «Družba jezerskih mornara» (šocija naviganti), a od 1974. godina u programu je KUD-a „Koledišće" Jezera i jedinstven je primjer u pučkoj kulturi Hrvata.

Uz poznatu gostoljubivost, sela u zaleđu šibenskog kraja prikazat će dugu tradiciju stočara i poljodjelaca, plesove tipa robusnih kola, gdje se skokovima prikazuje snaga i spretnost, te osobito privlačno sviranje u diple, a karakteristično nadglasavanje u pjevanju «ojkalica» odzvanja Zagorom, Prominom i Dinarom.

JEDINSTVENOST NARODNE NOŠNJE ŠIBENSKOG KRAJA

Narodna nošnja ovog kraja vrijedna je spomena i divljenja. Koliko god se trudili, nećete naći sličnu nošnju ni u dva (pa makar bila) susjedna mjesta, a individualna kreativnost ovdje posebno dolazi do izražaja.Od detalja nošnje važno je istaknuti karakterističnu crvenkapu koju s ponosom stavljaju na glavu muškarci ovoga kraja i koja uz svoje promjene izgleda kroz povijest, vuče podrijetlo iz srednjeg vijeka, renesanse i uskočkih vremena.

Najstarija kapa bila je od crvene (tamnije) čoje (pana) s crnim tankim obrubom i crnim dugim ili kratkim resicama, ili malim « cufom» na spoju crne rubne vrpce.S vremenom je kapa dobivala vezene detalje, prvo u kutu na vrhu kape (detalj maslinove grančice i početno slovo mjesta iz kojeg je vlasnik kape).

ŠIBENSKA KAPA

Resice su se sve više smanjivale do običnog malog crnog čupavog ruba, a kapa je prvo dobila još jednu visinu, a zatim dvije, a u novije doba (pred II. svjetski rat) i dvije visine s karakterističnim vezom na obodu zvanom «boule».Ovu zadnju varijantu danas zovemo «šibenska kapa», a inače stariju varijantu crvenkape nose još na svojim nastupima neke folklorne udruge i zborovi na otocima gdje se ona najdulje zadržala (Jezera, Murter, Betina...).

ŠIBENSKA PUCA

Šibenska puca, vrlo lijepi ures i dio muške narodne nošnje izrađen od srebrnog filigrana, imaju svoju praktičnu uporabu u zakopčavanju muškog vezenog prsluka (krožeta, kružeta), te je karakterističan za šibenski krajosobito načinom filigranske izrade.Motiv šibenske puce nalazimo u ženskom nakitu ( naušnice, prstenje, ogrlice, broševi.....).

NAKIT OD CRVENOG KORALJA OTOKA ZLARINA

Crveni zlarinski koralj, koji je prepoznatljiv dio nakita zlarinskih žena, koriste u nakitu još neka mjesta u ovom kraju, dok su Zlarinke jedine sačuvale nekad uobičajeni nakit žena ovoga kraja «srebrnu britvicu na kadene».

ŽENSKA I MUŠKA NARODNA NOŠNJA

Karakteristika ženske narodne nošnje od Primoštena do Tribunja je suknja na poramenice od mjesta do mjesta različitog tipa, dok mjesta na otoku Murteru i Pirovcu nose suknje na oplećak.Starija nošnja žena u zaleđu je bijela tkana oprava u kojoj je spojena suknja i košulja, te tkana raznobojna pregača. Muškarci u primorju i na otocima nose svilene pojaseva, dok su pojasevi u zaleđu pleteni ili tkani vunom.

Žene se često opasuju vunenom ili pamučnom tkanicom živih boja. U dalekoj prošlosti žene ovoga kraja nosile su bijele rupce i pokrivače urešene šarenim i bijelim vezom ili čipkom.Danas dio žena nosi bijele čipkane rupce, a neke su ih zamijenile rupcima u crvenim ili tamnijim bojama s izrađenim detaljima.U nekim mjestima i u gradu Šibeniku žene ne pokrivaju glavu, već nose po koji ures u kosi. O detaljima nošnje bolje neka kaže slika.

MATERIJALNO KULTURNO NASLIJEĐE ŠIBENSKOG KRAJA

Pučka materijalna kultura ovoga kraja odlikuje se i brojnim rukotvorinama, od kojih su neke i umjetnička djela. Npr.: brojni drveni predmeti za uporabu i ures, modeli brodova, vezene košulje (opleća), vezovi sa staklenim perlicama («ogrice») na košuljama, «spare» (okrugli podmetači na glavama žena, kad bi nosile teret na glavi), čipkane vrpce, tkanine od vune i pamuka (etno-eko skupina pri KUD-u Koledišće Jezera).

KAMEN KAO OSNOVNI GRAĐEVINSKI MATERIJAL

Duž čitavog ovog kraja spomenici su pučkog graditeljstva u kamenu. Od starih kuća, crkvica, zavjetnih kapelica do kamenih suhozida, gomila, prizidaka, ograda, terasa, kojima se moramo diviti, jer je to spomenik radu dalmatinskog čovjeka.

TRADICIJSKE FEŠTE

Fešte, koje se u svakom mjestu održavaju na specifičan način, koristeći karakteristiku i osbujnost svakog lokaliteta, očarat će svakog posjetitelja: regate brodova na jedra, veslačke regate, natjecanje u starim vještinama, utrka magaraca, sajmovi originalnih proizvoda, ponuda pučke kuhinje, originalne priredbe u kojima sudjeluju mještani i gosti, karnevalske zabave (pokladi), prikaz običaja pirovanja (svadbe) i izvođenje drugih autentičnih običaja.....Zbog svega ovoga pučko kulturno naslijeđe šibenskog kraja značajni je čimbenik hrvatske kulture u cjelini.

autor teksta: Nenad Milin
fotografije: KUD-u Koledišće Jezera