Katedrala sv. Jakova – UNESCO spomenik

  • katedrala_2

    katedrala_2

  • katedrala

    katedrala


JEDINSTVENI SPOMENIK EUROPSKOG SAKRALNOG GRADITELJSTVA

Katedrala Sv. Jakova najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske, a po svojoj ljepoti, konstrukcijskim posebnostima i stilskim značajkama nije samo najveći i najvrjedniji objekt graditeljskog naslijeđa grada Šibenika, već ona predstavlja jedinstveni spomenik europskog sakralnog graditeljstva.

Po svojoj umjetničkoj vrijednosti pripada najznačajnijim europskim monumentalnim katedralama, a po nekim svojim osobinama je jedinstvena ne samo među katedralama, već i među kršćanskim crkvama općenito.

JEDINA GRAĐEVINA U CIJELOJ EUROPI ISKLJUČIVO OD KAMENA

Jedina je katedrala u cijeloj Europi izgrađena isključivo od kamena, bez uporabe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata.

Također je prva montažna građevina u Europi sagrađena na principu utorenih ploča (ostale na tom principu se počinju graditi tek u 19. stoljeću), kao i jedina građevina čiji volumen izvana u potpunosti odgovara obliku unutrašnjih prostora.

Poznata je po ikonografskim inovacijama, među kojima posebno mjesto zauzimaju friz od 74 skulpture glava (individualni portreti suvremenika Jurja Dalmatinca), koji slovi za najbrojniju i najkvalitetniju galeriju portreta izloženu kao javni spomenik na jednom sakralnom spomeniku u Europi, kao i uvođenje reljefa Boga Oca s golubicom Duha i anđelima na svodu krstionice šibenske katedrale.

105 GODINA GRADNJE

Podignuta je na južnoj strani središnjeg starog gradskog trga, na mjestu gdje je nekoć stajala romanička crkva Sv. Jakova. Ideja o gradnji velikog katedralnog hrama datira iz 13. stoljeća kada je Šibenik dobio vlastitu biskupiju i naslov Grada. Gradnja katedrale Sv. Jakova trajala je 105 godina s prekidima, odnosno od 1431. do 1536. godine. Konstrukcija je započeta u venecijanskom gotičkom stilu, a dovršena je u stilu toskanske renesanse.

MAJSTORI: JURAJ DALMATINAC I NIKOLA FIRENTINAC

Prvo desetljeće na njezinu podizanju rade mletački gotički graditelji (Francesco Giacomo, Antonio Busato i Lorenzo Pincino, te šibenski klesarski majstori Andrija Budčić i Grubiša Statčić), a 1441. godine je za glavnog graditelja katedrale postavljen Juraj Matejev Dalmatinac, koji je gradnju katedrale vodio sve do kraja života 1475. godine.

Kao majstor kasne / cvjetne gotike i začetnik prijelaznog gotičko-renesansnog stila u Dalmaciji, svojim je zamislima promijenio prvobitnu koncepciju crkve, dajući joj monumentalni značaj. Nakon Jurjeve smrti, gradnju šibenske katedrale nastavlja Nikola Firentinac, koji gradi u stilu čiste renesanse. Nakon Firentinca, katedrala još nije završena, stoga na njenoj gradnji dalje rade mletački graditelji Bartol i Jakov iz Mestre, te zadarski majstor Mestičević.

Šibenska katedrala je trobrodna bazilika dimenzija 38 x 14 m i s najvišom visinskom točkom na vrhu kupole od 38 m. Posvećena je 1555. godine, a posvetio ju je biskup Ivan Štafilić.

KRSTIONICA KAO IZVOR ŽIVOTA

U unutrašnjosti katedrale posebnu pozornost zaslužuje krstionica, koja je u stilskom pogledu originalna i kreativna sinteza dvaju likovnih govora prve polovice 15. stoljeća – kasne gotike i rane renesanse.

Prva je dovršena renesansna arhitektura kao cjelina, a nastala je samo 20 godina nakon pravog početka renesanse u Toscani. Obilje skulptorskog ukrasa najdojmljivija je oznaka krstionice, a u dekorativnim motivima ljudski je lik najzastupljeniji.

Osim četiriju statua proroka (od kojih danas samo dvije sačuvane), čitav je svod ukrašen cjelovitim likovima anđela, glavama kerubina i markantnom glavom Boga Oca. Trio punačkih i u pokretu modeliranih golišavih dječaka majstor je Juraj smjestio uz nosač krsnog zdenca postavljena u sredini prostora.